Our destiny are horses...

utorak, 04.03.2008.

Nova nada...

Započela je velika humanitarna akcija „Zajedno za ergelu Lipik“ i mogu vam s ponosom reći da smo sestra i ja postale dio tima, koji će predstaviti ljepotu lipicanera. Očekuje nas turneja po cijeloj Hrvatskoj u nadi da ćemo ljudima uspijeti pokazati koliko vrijedi hrvatsko nacionalno blago - LIPICANER. Turneja je započela na Cvjetnom trgu u Zagrebu, a prošli vikend smo posjetili Split. To je bila prava pustolovina., a društvo odlično. Išao je tim cura i dečkiju, ali i naša voditeljica Ivana Ljubić. Osoba koja je sve ovo započela i čije srce kuca za ta divna stvorenja. Naravno da su išli i naši konji - Favory, Castillo, poniji Jack i Napoleon, te dva lipicanera za vuču kočije. Išli smo na dva dana. To je bilo ispunjenje snova. Subotnje jutro je bilo predivno. Taj je dan na hipu bila i 5. smotra pastuha. Imali smo prilike vidjeti krasne primjerke pojedinih pasmina. Bilo je dobroćudnih hrv. hladnokrvnjaka i posavaca, haflingera, koji su se mirno njuškali, mladi persheron, kasača, engl. punokrvnjaka... Arapi su pokazali kako kas može biti otmjen, dok su appalosse i quarteri donijeli duh divljeg zapada. Iskonska narav se pokazala između holsteina, a lipicaneri su poput bisera krasili smotru. Ništa nije moglo sakriti oduševljenje pri pojavi dva frizijska pastuha. Viteški ponos konja, koji su tamniji i od noći. Nakon smotre krenuli smo na put. Zabava počinje!!!! Ja, moja sekica, Ivona i Maja uvalile smo se u kamion. Naravno da smo se htjele voziti s konjima. Cijelim smo se putem zabavljale - jele, pjevale, smijale se, provjeravale konje... Put je bio dosta dug i u večernjim satima smo stigli u Sinj. Tamo su nas lijepo ugostili. Spremili smo konje u štalu, večerali, a zatim je slijedio dogovor za sutra. Ujutro je uslijedilo rano ustajanje i hranjenje konja. Sve smo se pripremili za nastavak puta. Konji su ponovo bili ukrcani u kamion, te smo mogli krenuti prema obali mora. Bili smo dosta uzbuđeni. Dolazak u Split je bio predivan. Čim smo stali na beton, okupirali su nas ljudi s mnoštvom pitanja. Imali smo i svoje zaštitare. Spremili smo konje i tada je uslijedila svečana povorka, a bio je održan i koncert. Po Splitskoj rivi jahale su naše dvije jahačice, a dva predivna lipicanera prkosila su ljepoti mora. Kočija je uokolo vozila ljude, budeći uspomene na prošla vremena. Djecu su zabavljali naši poniji Jack i Napoleon. Hrabro su se okušala u jahanju na ovim srčanim ponijima. Stalno smo bili u centru pažnje. Fotografiranje na svakom koraku. Nakon završetka na rivi, zbrisali smo u obližnji park. Malo odmora!!!! Konji su mirno pasli, dok smo mi uživali u pogledu na rivu. Spremili smo naše četveronožne prijatelje i uputili se u restoran. Hrana je bila odlična – lignje, morski pas, rižoto, juhe, bakalar, pomfri, piletina u umaku.... Osjećali smo se kao kraljevi. Nakon samih pohvala na naš show, uslijedio je povratak kući. Umorne smo sjedile u kamionu. Misli su nam bile daleko. U nekom drugom vremenu. Ovo je tek početak putovanja, koje će nam obilježiti život. Puni nade i snova krećemo na drugi kraj Hrvatske. Povezat ćemo strane svijetu u jednom mjestu - Lipiku!!! Mjestu u kojem se ponovo vraća duh konja, koji je nekada savršeno plesao pred očima careva, jednako onako kako danas pleše u našim srcima.

LJEPOTANI SA SMOTRE PASTUHA :



Pastusi haflingera pokazuju svoju mirnu narav...



Duh divljeg zapada...



... i u srcu Zagreba.



Mladi persheron...



Samo je pogled dovoljan... frizijski pastuh



Uvijek vatreni arap...




Posavinom još korača ovaj konj...



Poljski hladnokrvnjak se istaknuo težinom...



Preponski pastusi nas uvijek šarmiraju...



Lipicanski ponos naše štale...



...u društvu ostalih bisera.

DOŽIVLJAJI IZ SPLITA !!!!!



Pripreme za pustolovinu...



U prikolici - Jack, Castillo i Favory



Naše prvo stajalište u sumrak...



Maja je našla novog dečka alkara... (ali ne moja sekica)



Pripreme za utovar u Sinju...



Poniji čekaju svoj red... jedući travu :))



I njima nedostaju ponići...



Smjestili smo i "gospodu" koja vuče kočiju...



Uljepšavanje na splitskoj rivi...



Pod vedrim nebom u blizini mora...



Neka uspomene ostanu i na fotografiji...



Da li je netko za prijevoz iz bajke?



Konji su preuzeli i prometnicu...



Poziranje za Majin fotić... na prometnoj cesti :)))



Bilo je stvarno veselo!!!



Konji i more spojeni u oceanu uspomena...



Zasluženi odmor...



Još jedan pogled na rivu...



Odlazimo kući... ali se i vraćamo...

- 14:02 - Komentari (588) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.11.2007.

Igra bez granica - Verona!!!!

I ove smo godine imali čast posjetiti jednu od najljepših tradicija, sajam konja - "Fiera cavalli" u stoljetnoj Veroni. Taj događaj iščekujemo cijele godine, jer on puno znači ljubiteljima konja. fino Susresti se i povezati s konjima iz najudaljenijih krajeva svijeta. Omogućiti mašti da se rasplamsa i zaviriti u dušu konja. Pogledati u njihove oči i vidjeti da su oni tu za nas. Krenuli smo s hipa u ponoćnim satima, dok je noć već odavno obavila moj rodni Zagreb. Ekipa je mogla očekivati veliku pustolovinu. Onu koja ti se zauvijek ureže u pamćenje. yes U busu smo se udobno smjestili, a zabava je počela već pri okupljanju. Uzbuđenje je sve više raslo. S nama je išao i novi dio ekipe, pa smo im "stručno" objašnjavali što ih očekuje. Napokon smo krenuli prema Veroni. party Ostavljamo svijetla velegrada iza nas. Prespavali smo cijeli put kroz Sloveniju, a zatim se zaustavili na "starom" stajalištu u Italiji. Istrčali smo iz busa i okupirali market. Pogled kroz prozor bio je predivan. Zora je osvijetlila tamno nebo, dajući mu boju mora, dok se sunce igralo sa zlatno žutim vinogradima. Stižemo u Veronu, a zatim i na sajam. Napokon!!! Ulazimo u raj na zemlji. Na mjesto s kojeg ne želiš otići. thumbup Gledajući uokolo, polako mi se vraćaju prošlogodišnja sjećanja. Onaj osjećaj ispunjenja snova. Kamo krenuti???? Neznamo ni sami. Kamo kod pogledaš vidiš samo ljude, konje i velike hale... Razdvojili smo se u manje grupice i otišli zabaviti. Bez našeg muškog "navigatora" s kartom , snalaženje bi bilo otežano. Maja je, kao i uvijek, samo naslikavala. rofl Za dobra stara vremena. Gledam popis stvari i neznam gdje da počnem. Hala s opremom je prepuna. Krcata ljudima i stvarima za konje. Sve ti se vrti u glavi, ali uživaš!!! Maja je stalno išla na wc i time nas dobro nasmijala. belj Gledali smo skakanje s ponijima. Kako ti mali skaču. To treba vidjeti. Predstavljanje španjolskih konja je bilo nevjerojatno. Kakav je to kas. Pravi dresurci. Maji su oči blistale za sivim andaluzerom, a tek crni. Sviđaju joj se western konji i možete zamislit što je bilo kad smo naišli na ocjenjivanje tih konja. eek Neodoljivi šarci. Naravno da si je kupila i dva šešira. Vani smo vidjeli očaravajuće frizijce i njihov četveropreg, ponosan kas arapa, ogrobne shireje... Kako čovjek izgleda malen pored njih. Nismo zaobišli ni lipicanere, kao ni slatke haflingere i magarce. Umorni i natovareni vrećicama, krenuli smo prema busu i hotelu. Hotel je predivan. Pravi talijanski stil. cerek Smjestili smo se u sobe, a kada sam otvorila prozor, vidjela sam - konje. Mirno su pasli ispred hotela. Ludilo!!! U hotelu je bio i bazen. Zamislite zabavu dugo u noć. Slijedeći dan na sajmu je isto bio odličan. Kupili smo i ono što nismo planirali. Malo nam je bilo teško, jer smo znali da je gotovo za ovu godinu. Upijali smo sve što se događa na sajmu. Kako je dobro biti u društvu prijatelja i dijeliti ovo iskustvo s njima. Došla je noć i vrijeme odlaska. cry Na izlazu se okrenem i pogledam u daljinu. Vidim samo uspomene, koje nosim sa sobom. Zbogom Verona! Do slijedeće godine! U busu je bila luda atmosfera. A tek kad je na cd-u zasvirala "Igra bez granica". Parala su nam se srca i pjevali smo iz dubine duše. Zagreb je bio pred nama i sada sve iz početka. Kažu da je doma najljepše i to je istina, ali srce je tamo gdje su konji. kiss Nadam se da ću još mnogo godina imati prilike otići na sajam, a kad me jednom nebude, naći svoje mjesto pod zvijezdama i gledati sve od tamo. Biti s vama u vašim sjećanjima, dok će meni društvo praviti moji voljeni konji. Život je samo igra bez granica, a snovi vječnost. Ne sanjajte svoj život, živite svoj san. mah



Ulaz na sajam... ulaz u raj...



Lijepši i od najtamnije noći... frizijski pastusi



Sladak kao i uvijek... haflinger



U društvu je najbolje...



Ne vuku samo konji kola...



U duhu divljeg zapada...



Priroda se poigrala bojama... apallosa



Srce Španjolske u centru Verone... andaluzeri



Oči su zrcala duše...



Mekana njuškica...



U punoj snazi... shire



Ponosan hod arapskih konja...



Hotel u talijanskom stilu...



Šarac nas je zabavljao u dvorištu hotela...



Policijsko poziranje za fotić...



Zamrznut u vremenu...



Parelli... bez uzde i bez sedla... kao nekada...



Slika za pamćenje...









- 17:29 - Komentari (515) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.08.2007.

Zauvijek u srcu!!!!!

Svatko u životu doživi one trenutke kojih se zauvijek želi sjećati. Trenutke u kojima te okružuje sva ljepota ovog svijeta. Upravo sam to doživjela ovog ljeta. Ivona, Maja i ja smo se super zabavile u Moščenićkoj Dragi, blizu Rijeke. Prekrasan turistički gradić na samoj obali mora. Mjesto gdje čovjek poželi ostati.

Image Hosted by ImageShack.us

Moščenićka Draga...

Da je ljeto najbolje u društvu konja, uvjerile smo se na western ranchu "Grabrova", smještenom na ulazu u park prirode "Učka". Ništa ne bi bilo tako dobro da nam društvo nisu pravili kauboji, tj. "ludi" Moreno i njegov "ozbiljni" stariji brat Alen. To je bila prava zabava. Svaki dan smo većinu vremena provodile na ranchu, gdje su bila smještena tri prekrasna dorata. Kastrat Barun, živahna kobila Kontesa Nera i najmlađa Tena. Uokolo su uvijek trčkarali njemački ovčar Luna, hrv. ovčar Gaja i
border koli Sil. Koze su isto bile dio zabave.

Image Hosted by ImageShack.us

Kontesa Nera, Barun i Tena u ispustu...

Jahali smo do besvijesti. Dani su bili ispunjeni avanturama; gazile smo sijeno na prikolici (gdje sam ja pala na pod), igrale se s psima, spavale u šatoru, naganjali se uokolo, nosili sijeno, skakali prepone, vježbali dresuru, smijali se, Maja je stalno gnjavila male koze i sve uspomene bilježila na svoj fotić, dok je Moreno uvijek tražio priliku da nas ludo zabavi. Nikada nam nije bilo dosta.

Image Hosted by ImageShack.us

Ivona u akciji...

Image Hosted by ImageShack.us

Moreno je faca...

Image Hosted by ImageShack.us

Maja jaši novog "konja"...

Jedan smo dan išli na cijelodnevni teren. U sedlu smo prošli oko 50-tak km po Učkoj. Nas četvero na tri konja. Da ste to vidjeli. Ludnica!!! Moreno i Maja su jahali na istom konju. Maja je sjedila iza sedla na sapima i dobro se nažuljala. Na to smo se dobro nasmijali. Jedan od najboljih trenutaka je bio kada smo naišli na krdo poludivljih konja. Ždrijebe je izletilo ispred nas, kao u filmu. A tek crni pastuh!! Kakvo je to bilo uzbuđenje. Stajati nasuprot slobodnom krdu konja. Moreno je tada pokazao svoje western vještine i potjerao krdo, a zatim je Baruna potjerao u nevjerojatan galop i to jašući bez ruku. Jahali smo na visini iznad 900 metara, a ovčarka Luna nas je pratila u stopu. Cijelim putem!! Ljepota do kud ti pogled seže. Kao da si u drugom drugom svijetu. Boljem nego ovaj. Prava western pustolovina!! Jahali smo kroz šume, sela, preko livada i kamenjara.... Vratili smo se tek u sumrak.

Image Hosted by ImageShack.us

Kao u filmu...

Image Hosted by ImageShack.us

Teren "Učka": na krovu svijeta...

Image Hosted by ImageShack.us

Slika za pamćenje...

Image Hosted by ImageShack.us

U punom galopu niz padinu...

Image Hosted by ImageShack.us

Moreno u western stilu... jaši legendo...

Image Hosted by ImageShack.us

Krećemo dalje u pustolovinu...

Image Hosted by ImageShack.us

Morali smo se pokazati i u restoranu...

Slijedećih dana smo imali i nekoliko manjih terena, a jednom je ispred nas cura izletio srndać. Moreno i ja smo se okušali u utrci galopa. Zakon!!! Kako li je samo lijepo galopirati u divljini i osjećati se slobodno. Vjetar u kosi i zvuk udaraca kopita. Večeri smo provodili na obali mora, osluškujući valove okupane mjesečinom. Spavali skoro da i nismo, jer tko bi mogao umiriti ludu ekipu. Ludovanja do ranih jutarnjih sati. U subotu je na obali bila "Ribarska večer" na kojoj smo se super proveli. More, mjesec, živa muzika, ples... Kao da je sve to napravljeno za kraj ove pustolovine. Vjerovali smo da se ovako može zauvijek i još vjerujemo. Srce mi se slamalo kada smo odlazili. Kako se oprostiti, kada oproštaj ne postoji. Samo se nadam da ova priča nije gotova, da ne postoji zadnja stranica, jer legende žive vječno.

Image Hosted by ImageShack.us

U visokoj travi...

Image Hosted by ImageShack.us

U iščekivanju Maje...

Image Hosted by ImageShack.us

Ovako to radi Pony express...

Image Hosted by ImageShack.us

Pozdrav s rancha....

Posvećeno svim uspomenama s rancha "Grabrova" i ljudima, koji su nam to omogućili.

- 16:18 - Komentari (681) - Isprintaj - #

utorak, 17.07.2007.

Nezaboravna pustolovina!!!!!!!

Ej, ekipa!!!!!!! mah Prošli vikend je bio legendaran! Išli smo na prvi zajednički teren, tj. na dresurni turnir u novi konjički klub "Jarun". To smo čekali danima i isplatilo se. Jedva smo dočekali to sunčano subotnje jutro. Bila je prava gužva. Maja je došla s biciklom i fotićem, zato da bi nas pratila i zabilježila nezaboravne trenutke. Ja sam odradila školu jahanja, dok su cure pripremale stvari za put. wink Išli smo ja i Anonymo, Sanjica i Bee, Mei- Lin na Alisi, Judita s I love you, te Ivančica na Paradoxu iz Purgerskog konjičkog kluba. Ovaj sam put na turnir išla s mladim doratim ponyjem Anonymom. Poorboyu je naotekla noga, ali sad je super. Bližilo se pola jedanaest i mi smo polako sedlale konje. Uzbuđenje je raslo. Maja je, kao i uvijek, pazila da sve uzmemo. zujo Sve je bilo spremno da krenemo u novu avanturu. Konji su bili spremni, a nas je malo zabrinjavalo kako će se ponašati na terenu. Ali čovjek uz takvu ludu ekipu zaboravi sve brige. Trenera nam nije bilo u zemlji, pa je sve bilo na nama. Napokon smo krenuli!!! S hipa smo se odmah spustili na nasip. Hana je natrpana ularima vozila Majin bicikl, Matea je imala svoj, a moja seka je išla pješke i slikala nas sa svih strana. Ona je luda!!!! lud Pješke sve do Jaruna. Na nasipu je odlično. Duboka trava, šum rijeke, odlično društvo, konji... Zaboraviš da si u velegradu i prisjetiš se kako je prije bilo lijepo. Prošli smo pješački most i spustili se ispod prometnog. Tamo je kao u tunelu, ali konji nisu ni mrdnuli. Sad smo opet bili na nasipu i išli prema Jarunu. Maja je cijelo vrijeme slikala, dok smo se mi jahači stalno smijali i uživali. Prošli smo pored bazena i došlo nam je da se okupamo, a mislim da bi se s tim složili i konji. smijeh Zaobišli smo srušeno stablo, prešli preko ceste i došli na Jarun, ali ima još dosta do kluba. Kao da nam je to smetalo. Jahali smo pored Jarunskog jezera, probijali se kroz šumu i preko livade. Konji su uživali. Uskoro smo došli na biciklističku stazu i prolazili pored kafića. Možete samo zamisliti kako su nas gledali. Nakon ovog jednosatnog jahanja, došli smo u konjički klub. Tamo su nas jako ljubazno dočekali. A klub je prekrasan!! Nove štale, kafić, ispust... Mir i tišina. Sad je došlo vrijeme da malo odahnemo, a onda na posao. bang Maja je pazila na Anonyma, dok sam se ja presvlačila u natjecateljsku odjeću, koju su mi donijeli starci. Drago mi je što su bili uz mene. Bližio se turnir. Nervoza je rasla. Počelo je zagrijavanje u manježu. Anonymo je bio super. Malo je gledao uokolo, ali mi je bilo drago što se nije bojao. Nastup je prošao dobro i ja sam bila zadovoljna, s obzirom na to da je on mladi konj, koji tek uči. Velika podrška su mi bili moji prijatelji, seka i roditelji. Sada smo nestrpljivo čekali rezultate, a onda je tek počelo veselje. Prva je bila Sanjica na Bee, treća Matea, također na Bee, a ja sam bila četvrta. Odlično!!! party Nakon podjele nagrada mogli smo odahnuti. Konji su zaslužno otišli na kupanje i pašu. Došla je i Katija, što me jako razveselilo. Mi curke smo se zabavljale, dok je Maja naslikavala konje i ponyje. Kao i uvijek!!! Da ostane za stare dane. Pričekali smo da završi Juditin nastup, pa da možemo krenuti na hip. Ivančica je ostala. Konji su brzo bili spremni za povratak, a ovaj put je Maja išla biciklom, jer je spucala cijeli film. Pozdravili smo se i krenuli kući praćeni glazbom. Povratak je opet bio zabavan. Matei je za vrijeme vožnje biciklom pukla vrećica, što nas je dobro nasmijalo. rofl Zabavi još nije bio kraj, jer nas je Maja stalno zezala, a čak smo i pjevali. Sve je opet prošlo savršeno. Dolazak na hip nas je opet vratio u normalu. Sve po starom. Kao da ni nismo bili na Jarunu i tako se dobro zabavili. Jedva čekam još takvih avantura. Zbog toga vrijedi živjeti. Sve to ostaju duboko u srcu, tamo gdje je uspomenama i mjesto. kiss

Image Hosted by ImageShack.us

Ekipa na nasipu...

Image Hosted by ImageShack.us

Stigli smo na Jarun...

Image Hosted by ImageShack.us

Jedna od štala...

Image Hosted by ImageShack.us

Najmanji član konjičkog kluba " Jarun "....

Image Hosted by ImageShack.us

Anonymo nakon podjele nagrada...

- 13:19 - Komentari (352) - Isprintaj - #

srijeda, 20.06.2007.

Novi početak.......

Evo i mene nakon dugo vremena!!!!!!!!!!!! wink Pisala bih vam i ranije, ali nisam imala vremana. Škola je gotova i to smo svi jedva čekali. A tko čeka i dočeka. Napokon je dugo i toplo ljeto ispred nas. Jedva čekam. Znam da ćemo se super provesti. To su jednostavno nezaboravna druženja. party Najviše me veseli što sam pozvana na super izlet. Naravno da on neće proći bez konja. Idemo na jahanje i to na nekoliko dana. Moja se sekica veseli, jer će jahati u western stilu. Da mi je to vidjeti. Sad još moram paziti i na nju. Da neodleti u pravom stilu. rolleyes Mislim da će biti super. Jahat ćemo po terenu, baš kako je to u prirodi konja. Daleko od buke i grada. Na hipu je sve po starom. Skoro svaki tjedan neki turnir. Prošao je i tradicionalni Lipanjski turnir, trodnevni preponski turnir u Zaprešiću (koji nije prošao bez mene i sekice), dvodnevni dresurni turnir, a ovaj vikend je opet preponski turnir. Nadam se da se vidimo. kiss Sudjelovala sam u par turnira i zadovoljna sam. To je tek početak. Još neznam što me čeka. Vidjet ćemo. Treba ići polako i biti siguran u sebe. Najvažnije mi je da su moji prijatelji uz mene i da mi daju savjete. Sada ćemo opet svakodnevno jahati zajedno. A nakon toga slijedi zabava. Smijeha nikad dosta, a tek šala na račun drugih. Svake godine povijest se ponavlja, a nama je to najdraže. Nema briga, problema, pisanja zadaća, već samo mi i konji. thumbup Nema ništa boljeg od jutarnjeg jahanja i spoznaje da je cijeli dan pred tobom, te da će jedan dio njega biti posvećen našim četveronožnim prijateljima. Kasnije se ispred štale zavalimo na travu i nasmijavamo se. Sve me to očekuje ovo ljeto, a ja ću spremno prihvatiti izazove. Svaki novi dan nas vodi u nove spoznaje i otkriva jedan dio svijeta, koji se krije oko nas. yes Tko zna što ću pisati za nekoliko desetljeća. Možda tada više neće biti ovog mjesta. Mjesta koje će u mom sjećanju, kada odem, sadržavati najljepše uspomene. Tu sam shvatila kako je duša konja i čovjeka jedno. To je ono što se cijeni na kraju. Spoznaja da na ovom svijetu postoji tvoja druga polovica duše. A na drugom... vidjet ćemo. Vjerujem. Samo jedno želim na kraju svog puta; na tvom grobu crvenu ružu, a na svom pramen tvoje grive. Na nebu samo ti, ja i uspomene na sva desetljeća... mah

Image Hosted by ImageShack.us

- 21:16 - Komentari (396) - Isprintaj - #

subota, 14.04.2007.

Ti ćeš me čekati u oba svijeta...

Bliži se ljeto, a ja sam opet tamo. Na hipodromu. I sve počinje ispočetka, baš kao i godinama prije. Sve je počelo onog ljetnog dana, kada sam prvi put zakoračila u štalu. A on je bio tamo. Konj. Biće neslomljena duha. Pogled je govorio sve. Jednostavno sam ga zavoljela. Životinju koja je tako snažna, a ipak tako krhka. Tada se zapalila iskra pravog prijateljstva. Već je pola desetljeća iza nas, a ja bih tako voljela da to potraje stoljećima. Čekaš me svako jutro. U nadi da ću doći i znaš da te neću iznevjeriti. U ranu zoru ulazim u štalu. Ti si prepoznao zvuk mojih koraka. Podižeš glavu. Pogledaš me. Priđem ti i pružim mrkvu. Ti mekom njuškom dotakneš moju ruku i uzmeš dar. Odlazim u sedlarnik, dok zvuk čizama odzvanja štalom. Uzimam tvoje sedlo i uzdu. Donesem ih do tebe i ti znaš kamo idemo. Koliko će još ljeta proći, a ja ću te svako jutro sedlati. To bih voljela ponavljati vječno. Iz dana u dan. Ovakvi trenuci urežu ti se u sjećanje. U svaku poru tijela. Ali to neće uvijek biti tako. Jednom ćeš morati otići. Daleko od svega što te veže za ovaj svijet. Otići na vječne pašnjake. Znam da ćeš me tamo čekati. Uzet ću pramen grive. Uspomenu od tebe. Štala će još uvijek biti tamo. A tvoj miris posvuda. Neću plakati, iako će mi to slomiti srce. Znam da ću te opet vidjeti. Mladog kao nekada. Jednom ću i ja zauvijek proći kroz vrata štale, a da to neću ni znati. Taj dan mora doći, jer postoji sudbina. Kad nakon mnogo godina uzmem onaj pramen grive, sjetit ću se koliko si mi značio. Jahat ću još mnoge konje. I svaki od njih ostavit će trag u srcu mom. Ali onaj koji ostaviš ti, zasjenit će sve. Polako se spušta sumrak. Sjedim i gledam u umiruće sunce. Sjetim te se. Potrčim u štalu. Ti si tamo. Čekaš me i čekat ćeš me zauvijek, a ja ću njega uvijek voljeti... U ranu zoru ulazim u štalu. Ti si prepoznao zvuk mojih koraka... I tako u oba svijeta. Priča bez kraja. Bez oproštaja.

Image Hosted by ImageShack.us

Postoji li zapravo kraj... u srcu nikada.

- 21:01 - Komentari (364) - Isprintaj - #

subota, 24.03.2007.

UNICORN OF THE SKY

"When the last moon is
cast over the last star
of the morning and the
future is the past.
Without even a last
desperate thought the
cloudes a path is formed.
Look and see how she
shimmers.
It is the last unicorn."

Jimmy Web

Image Hosted by ImageShack.us

- 22:23 - Komentari (135) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.03.2007.

Nova sezona...

Bok, ljudi!!! wave Evo me nakon dugo vremena. Škola je davno počela i svi radimo punom parom, a tako i na hipu. Prekrasno vrijeme nas je izmamilo van i sada opet možemo s guštom jahati u parkuru. Nadam se da neću tako skoro morati gledati zidove prašnjave hale. nono headbang Jašim Poorboya svaki dan, jer bih imala pravi rodeo da to ne radim. Nama to odgovara. On je stalno vani, a ja stignem više vježbati. Sada češće skačemo, a uskoro bih trebala polagati preponsku licencu. Jedva čekam!!! Trener mi je dao debelu knjigu, koju moram naučiti. Pa ti navali! Na hipu se grade nove štale i navodno bi se trebali seliti. Možda u nekom drugom životu. Nije da ne volim svoju štalu, ali nije baš primjerena za držanje konja. zaliven Počelo je jahanje za djecu. Prava navala. Sekica se brine za to, jer ona ionako voli te naše ponije. Stalno uokolo navlači svoju omiljenu kobilicu Reu. zujo Počela je nova sezona natjecanja. Jučer je bio preponski turnir u hali i bilo je fenomenalno. Frend je osvojio treće mjestu na visini prepona 1.20 s baražom. Drago mi je zbog njega, jer je zaslužio. Najavili su da je ovo zadnji turnir u hali. Ekipa je odlično. Neki su se preselili, a trener je dobio i nove učenike. Ali moj dio ekipe je još uvijek tu i drago mi je zbog toga. thumbup Nema ničeg boljeg od svakodnevnog jahanja s ljudima u koje imaš povjerenja. Kojima možeš povjeriti brige i s kojima možeš podijeliti sreću. Kada s njima zajedno uzjašiš, znaš da je dan dobro počeo. Dugo je ljeto pred nama i puno nas toga očekuje u ovoj godini. wink yes Kad se samo sjetim onih vrućina, sparine, ranojutarnjih treninga, prskanja vodom... Odlazaka na pašu, kupanja naših četveronožnih ljubimaca, timarenja pod vrelim suncem... Prekrasnih toplih noći pod mjesečinom... Shvatim da zbog toga vrijedi živjeti. mah kiss

Image Hosted by ImageShack.us

Samo je ljubav vječna...

- 16:27 - Komentari (188) - Isprintaj - #

petak, 12.01.2007.

It Was Almost Like A Song

Once in every life
Someone comes along
And you came to me
It was almost like a song
You were in my arms
Right where you belong
And we were so in love
It was almost like a song
January through December
We had such a perfect year
Then the flame became a dying ember
All at once you weren't here
Now my broken heart
Cries for you each night
And It's almost like a song
But it's much too sad to write
Now my broken heart
Cries for you each night
And It's almost like a song
But it's much too sad to write
It's too sad to write

sings : Johnny Hartman



Image Hosted by ImageShack.us

- 19:02 - Komentari (418) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.12.2006.

Jednom...

Jednom ćeš opet doći. Baš kao nekada. Ovaj put u moj san. Spokojno stati pored mene. Pogledati me svojim sjetnim očima. Staviti glavu na moje rame. Dodirnuti mekom njuškom moje lice. A ja ću kao i uvijek šaptati u tvoje uho. Umiriti tvoj nemiran duh. Osjetiti da si još uvijek živ. Da me čekaš i da želiš da budem uz tebe. Pružit češ mi svoje srce. Neukrotiv duh, koji još krije tajne prošlosti. Podsjetiti me na vrijeme kada je konj živio slobodno. Bez gospodara, biča, zatvora. Kada nije postojalo ništa više od nepreglednog prostranstva pred tvojim očima. Ponovno ću sjesti u tvoje sedlo. Osjetiti da smo jedno. Stvoreni da budemo zajedno. Neću učiniti ništa, već dopustiti da me ti vodiš. Dokazat ćeš mi da ti kao i uvijek mogu vjerovati. Odjednom krećeš u galop,jer znaš da to volim. Predaješ se bezuvjetno u moje ruke, a ja opuštam dizgine. Ne želim te držati. Nikada više. Galopiraš utrkujući se s vjetrom. Kopita ti udaraju u tvrdu zemlju i u njoj ostavljaju dubok trag. Kao što si ga ti ostavio u srcu mom. Čitam ti misli.
Znam što misliš. Želiš da nismo ovdje. U ovom vremenu. Da smo rođeni negdje drugdje. Tamo gdje postojimo sam ti i ja. Odjednom mi suza curi niz lice. Pada na tvoju grivu. Ti je osjetiš. Staneš. Propneš se... Dopustiš mi da te opet vidim u svoj tvojoj ljepoti. A zatim nestaneš. Nema te više. Vjetar mi šapuće tvoje ime, a ja znam da me negdje opet čekaš, jer vječnost postoji samo zbog nas. Jednom ćeš opet doći. Baš kao nekada. Ovaj put u moj san...


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- 20:19 - Komentari (461) - Isprintaj - #